Župa Gospe od Białynicze gregorianka.belynichi@gmail.com

Misne nakane u Zakoniku kanonskoga prava – kan. 945–958

Zakonik kanonskoga prava posvećuje misnim nakanama i milodarima četrnaest kanona (945–958). Prikazujemo ih redom – od načela „jedan milodar, jedna misa”, preko koncelebracije, rokova i prenošenja nakana, do knjige nakana – i objašnjavamo što iz njih proizlazi za gregorijanske mise.

Misne nakane u Zakoniku kanonskoga prava – kan. 945–958
James Chan · CC0 · Wikimedia Commons

Gdje su u Zakoniku propisi o misnim nakanama

Pravila o primanju nakana i milodara za svete mise sadrži Zakonik kanonskoga prava iz 1983. – u IV. knjizi, u naslovu o Presvetoj euharistiji, u III. poglavlju naslovljenom „Misni milodari” (kan. 945–958). To je četrnaest kratkih kanona koji štite dvije stvari: volju vjernika koji moli misu i dostojanstvo same euharistije. U nastavku ih prikazujemo redom, prepričavajući njihov sadržaj; za točan tekst služite se službenim izdanjem Zakonika na svojem jeziku. Širi, manje pravnički pregled naći ćete na stranici misne nakane.

KanonO čemu govori
945–947pravo svećenika da primi milodar, smisao milodara, zabrana privida trgovine
948–950posebna misa za svaki primljeni milodar, trajnost obveze
951binacija i koncelebracija i milodar
952visina milodara
953–956koliko se nakana smije primiti, prenošenje nakana, rokovi
957–958nadzor i knjiga nakana

Misni milodari u kanonskom pravu (kan. 945–947, 952)

Kan. 945 § 1 određuje da, prema prihvaćenom običaju Crkve, svaki svećenik koji slavi ili suslavi misu smije primiti milodar dan zato da misu prikaže na određenu nakanu. Paragraf 2 dodaje da se svećenicima usrdno preporučuje da i bez primljenoga milodara slave misu na nakanu vjernika, osobito siromašnih.

Kan. 946 objašnjava smisao milodara: vjernici koji ga daju pridonose dobru Crkve i tim milodarom sudjeluju u njezinoj brizi za uzdržavanje služitelja i djela. Kan. 947 kratak je i odlučan: od misnih milodara treba potpuno ukloniti i sam privid pogodbe ili trgovine. Zato govorimo o milodaru, a ne o cijeni.

Visinu milodara za jednu misu određuje dekretom pokrajinski sabor ili skup biskupa pokrajine; svećenik ne smije tražiti više, ali smije primiti dobrovoljno dan veći, kao i manji milodar (kan. 952 § 1). Gdje takva dekreta nema, vrijedi običaj biskupije (§ 2), a redovnici se drže istih odredaba (§ 3). Kako je to uređeno kod nas, opisujemo na stranici misni milodar.

Jedna misa – jedna nakana (kan. 948–950)

Najvažnije načelo cijeloga poglavlja jest kan. 948: za one za koje je dan i primljen milodar, makar i malen, treba slaviti zasebne mise. Svaki primljeni milodar znači dakle zasebnu misu – bez obzira na to je li milodar bio velik ili simboličan.

Obveza je trajna. Prema kan. 949 tko je obvezan slaviti misu na nakanu darovatelja, ostaje na to obvezan i ako su primljeni milodari bez njegove krivnje propali. Kan. 950 rješava slučaj kad netko da određeni iznos ne navodeći broj misa: broj se određuje prema visini milodara uobičajenoj u mjestu gdje darovatelj boravi, osim ako je njegova nakana bila drukčija.

Za vjernika to znači da je dobro jasno reći za koga i u kojoj stvari treba slaviti misu. Savjete smo sabrali u vodiču kako napisati misnu nakanu.

Skupne nakane: dekret „Mos iugiter” (1991.) i dekret iz 2025.

Od načela kan. 948 postoji jedna iznimka. Dekret Kongregacije za kler Mos iugiter od 22. veljače 1991. (AAS 83 (1991), str. 443–446) najprije podsjeća da krše pravo svećenici koji bez znanja darovatelja spajaju milodare i slave jednu misu na skupnu nakanu (čl. 1 § 2). Jedna misa na skupnu nakanu dopuštena je samo ako darovatelji, unaprijed i izričito obaviješteni, slobodno na to pristanu (čl. 2 § 1). Tada treba javno objaviti mjesto i sat takve mise, i to ne više od dva puta tjedno (čl. 2 § 2), a slavitelj smije zadržati samo jedan milodar određen u biskupiji (čl. 3).

Papa Franjo odobrio je 13. travnja 2025. dekret Dikasterija za kler o stezi misnih nakana (na snazi od 20. travnja 2025.). On dopušta pokrajinskom saboru ili skupu biskupa pokrajine da dekretom odredi uvjete „skupnih” misa – i dalje isključivo kad su svi darovatelji obaviješteni i slobodno pristali; takav se pristanak nikada ne smije pretpostavljati (čl. 1 § 1–2). Gdje biskupi pokrajine ne odluče drukčije, i dalje vrijedi Mos iugiter (čl. 6). Dekret naglašava i razliku između mise koja se slavi na određenu nakanu i samoga spominjanja nekoga tijekom liturgije (čl. 4 § 2).

Koncelebrirana misa i nakana; binacija (kan. 945, 951)

Svećenik koji suslavi smije primiti milodar i misu prikazati na određenu nakanu jednako kao i glavni slavitelj – to izričito kaže kan. 945 § 1 („koji slavi ili suslavi”). Ograničenje se odnosi na drugu misu istoga dana: svećenik koji istoga dana suslavi drugu misu ne smije ni pod kojim naslovom za nju primiti milodar (kan. 951 § 2).

Kada svećenik uopće smije slaviti više puta na dan, određuje kan. 905 (binacija, a nedjeljom i na zapovjedne blagdane – uz dopuštenje ordinarija – i trinacija). Ako tako slavi, svaku od tih misa smije prikazati na nakanu za koju je dan milodar, ali – osim na dan Božića – za sebe zadržava samo jedan milodar; ostale predaje u svrhe koje odredi ordinarij, uz mogućnost stanovite naknade s izvanjskoga naslova (kan. 951 § 1).

Koliko nakana svećenik smije primiti i rok slavljenja (kan. 953, 955 § 2, 956)

Kan. 953: nikome nije dopušteno primiti toliko misnih milodara za osobno slavljenje da ih ne bi mogao izvršiti u roku od godine dana. To je gornja granica – ne znači da vjernik mora čekati godinu dana. Ako darovatelj traži određeni dan (npr. godišnjicu smrti), svećenik prima nakanu upravo s tom obvezom.

Kan. 955 § 2 kaže od kada se računa vrijeme: rok za slavljenje misa računa se od dana kad ih je primio svećenik koji ih treba slaviti, osim ako je drukčije utvrđeno. Zakonik iz 1983. pritom ne određuje opći broj dana ili mjeseci za pojedinačnu misu; granicu od godine dana poznaje pak kan. 956: upravitelji pobožnih zaklada i svi obvezni brinuti se za slavljenje misa predaju vlastitim ordinarijima one obveze koje nisu ispunjene u roku od godine dana. Dekret Mos iugiter (čl. 5) moli svećenike koji u roku od godine ne mogu ispuniti primljene nakane da ih ne odbijaju, nego da ih predaju drugim svećenicima ili ordinariju.

Smije li svećenik prenijeti nakanu drugom svećeniku (kan. 954–955)

Smije – Zakonik to izričito predviđa. Kan. 954: ako se u nekoj crkvi traži toliko misa da se ondje ne mogu slaviti, milodari se smiju predati drugamo, osim ako su darovatelji izričito pokazali suprotnu volju. Ako vam je, dakle, stalo do određene crkve ili svećenika, recite to pri narudžbi.

Kan. 955 § 1 određuje uvjete: nakane treba što prije predati svećenicima za koje se zna da su izvan svake sumnje; predaje se cijeli primljeni milodar (osim ako je višak iznad biskupijskoga iznosa bio izričito dar osobi). Tko je nakanu predao, i dalje odgovara za njezino slavljenje dok ne dobije potvrdu da je obveza preuzeta i milodar primljen.

Evidencija misnih nakana (kan. 955 § 3–4, 957–958)

Pravo traži točne zapise na trima razinama:

  • svećenik – mora točno bilježiti mise koje je primio za slavljenje i koje je odslužio (kan. 955 § 4);
  • onaj tko predaje nakane – bilježi u knjigu primljene i predane mise zajedno s visinom milodara (kan. 955 § 3);
  • župnik ili rektor crkve u kojoj se primaju nakane – vodi posebnu knjigu u koju bilježi broj misa primljenih za slavljenje, nakane, dani milodar i izvršeno slavljenje (kan. 958 § 1).

Ordinarij te knjige mora svake godine pregledati osobno ili preko drugih (kan. 958 § 2), a nad izvršavanjem misnih obveza bdije mjesni ordinarij, u redovničkim crkvama – poglavari (kan. 957).

Kanonsko pravo i gregorijanske mise

Kanoni 945–958 ne spominju gregorijanske mise imenom, ali se u potpunosti odnose i na njih. Gregorijanske mise trideset su zasebnih misa, od kojih se svaka – u skladu s kan. 948 – slavi na jednu nakanu: za jednu pokojnu osobu, trideset uzastopnih dana. Zato se gregorijanske mise ne spajaju sa skupnim nakanama niti im se dopisuju drugi pokojni.

Pobliža pravila o neprekidnosti niza odredila je deklaracija „Tricenario Gregoriano” iz 1967.: niz prekinut nepredviđenom zaprekom zadržava svoje plodove, a svećenik treba što prije dopuniti mise koje nedostaju. Više o tome pišemo u članku mogu li se gregorijanske mise prekinuti. Mise ne mora slaviti isti svećenik ni na istom oltaru – vidi moraju li gregorijanske mise biti u jednoj crkvi. Predaja dijela niza drugom svećeniku tada podliježe pravilima kan. 954–955.

Ako je trideset misa u vašoj situaciji previše, usporedite oblike molitve u tekstu gregorijanske mise ili devetnica ili naručite pojedinačnu misu za pokojnika.

Kako ta pravila primjenjujemo u Białynicze

Nakane primamo preko obrasca, e-poštom ili preko WhatsAppa i najprije odgovaramo e-poštom s prijedlogom datuma i sati. Mise se slave ponajprije u Białynicze, a slave ih i svećenici drugih župa istočne Bjelorusije – dakle u granicama koje postavlja kan. 955. Nakon uplate milodara najkasnije u roku od dva dana šaljemo potvrdu s nakanom, datumom i satom svake mise. Ako nam želite povjeriti nakanu, možete naručiti gregorijanske mise ili drugu misu preko obrasca.

Izvori

Pitanja i odgovori

Mogu li zatražiti da se misa slavi samo u određenoj crkvi?

Možete. Kan. 954 dopušta da se nakana preda drugamo, osim ako su darovatelji izričito pokazali suprotnu volju. Ako vam je stalo do mjesta ili svećenika, napišite to pri narudžbi – takva volja darovatelja obvezuje svećenika.

Smije li se naručiti misa bez milodara?

Smije. Zakonik usrdno preporučuje svećenicima da slave mise na nakanu vjernika, osobito siromašnih, i bez milodara (kan. 945 § 2). Ako vam je predloženi milodar težak, pišite nam otvoreno.

Propada li milodar ako se svećenik razboli prije slavljenja mise?

Ne. Obveza slavljenja primljene nakane traje (kan. 949); u slučaju zapreke misu može slaviti drugi svećenik kojemu je nakana predana u skladu s kan. 955.

Nekadašnja karmelićanska crkva u mjestu Białynicze na crtežu Napoleona Orde
Napoleon Orda, Białynicze (1877), javno dobro · Wikimedia Commons

Svetište Gospe od Białynicze

Białynicze na rijeci Druć stoljećima su bile jedno od najvažnijih marijanskih svetišta stare Poljsko-Litavske Unije – nazivali su ih „bjeloruskom Čenstohovom”. Karmelićanska crkva s čudotvornom slikom Gospe, okrunjenom 1761., uništena je u sovjetsko doba.

Danas župa obnavlja svetište, a svaka ovdje naručena sveta misa podupire to djelo.

Povijest svetišta →

Narudžba svete mise

Ostavite kontakt i nakanu – odgovorit ćemo e-poštom s prijedlogom termina.

Narudžba svete mise

Ostavite kontakt i nakanu – odgovorit ćemo e-poštom s prijedlogom termina.