Gregorijanske mise

Gregorijanske svete mise (često se kratko kaže „gregorijanska misa” ili „gregorijanke”) jesu trideset svetih misa koje se slave dan za danom na nakanu jedne pokojne osobe.

Gregorijanske mise slave se dan za danom, bez prekida. Prema izjavi Kongregacije Koncila od 24. veljače 1967., ako nepredviđena zapreka (npr. iznenadna bolest svećenika) prekine slijed, niz ne propada: mise koje nedostaju slave se sljedećih dana dok se ne postigne puni broj od trideset. Zato svećenici koji preuzmu gregorijanske mise upisuju svakodnevnu euharistiju u kalendar za cijelo to vrijeme – i za vrijeme putovanja ili godišnjeg odmora. Mise ne mora slaviti isti svećenik niti na istom oltaru.

Običaj trideset gregorijanskih misa započeo je – kako pokazuje i sam naziv – papa sv. Grgur Veliki. On je tako molio za pokojnoga benediktinskog redovnika kojega je dobro poznavao. Svjedočanstvo o toj praksi zapisao je u svojem djelu Dijalozi.

Sveti Grgur rođen je u Rimu oko 540. godine u uglednoj senatorskoj obitelji. S 32 godine postao je prefekt Vječnoga grada, a nakon nekog vremena odrekao se službe i u obiteljskoj palači osnovao samostan. S otprilike 40 godina primio je đakonsko ređenje iz ruku pape Pelagija II., a zatim je sedam godina bio papinski poslanik na carskom dvoru u Carigradu. Godine 590. izabran je za papu.
Za njegova pontifikata Angli su primljeni u Crkvu, a Langobardi i Vizigoti u Hispaniji napustili su arijansko krivovjerje. Osobitu brigu pokazivao je za siromašne i potrebite, namjenjujući im znatna crkvena sredstva. Napisao je mnoga teološka djela, od kojih je najpoznatije – Moralia in Iob (Tumačenje Knjige o Jobu) – snažno utjecalo na cijelu srednjovjekovnu teologiju. Neke njegove homilije uvrštene su u današnji časoslov.
Umro je 12. ožujka 604. u Rimu i pokopan je u bazilici sv. Petra. Proslavio se kao uzor pape-pastira i prozvan je „Velikim”. Jedan je od četvorice velikih crkvenih otaca Zapada, zaštitnik glazbenika, pjevača, zboraša i crkvenih škola.
Svetim je proglašen na zahtjev vjernika koji su bili uvjereni u njegovu svetost. Simbolično je da je upravo on postao nadahnitelj tridesetodnevne euharistijske molitve za pokojne – prakse koja je stoljećima donosila utjehu i nadu Božjem narodu.

Naručujući svete mise preko stranice gregorianka.com, sudjelujete u obnovi svetišta Gospe od Białynicze – ondje se, naime, slave u prvom redu. Osim toga, i svećenici iz raznih župa istočne Bjelorusije rado preuzimaju slavljenje gregorijanskih misa. Pojedinosti o župama i svećenicima možete pronaći na stranici gregorianka.com.

Da. Na adresu e-pošte s koje nam se javljate šaljemo prijedlog datuma i sata slavljenja mise. Zatim, najkasnije dva dana nakon uplate milodara na račun župe, primit ćete službenu potvrdu o slavljenju gregorijanskih misa. Ona sadrži:

• navedenu nakanu,
• datum ili datume,
• sat slavljenja svake svete mise.

Na početku treba jasno reći: sveta misa nema cijenu, ona je neprocjenjiva. Riječ „košta” upotrebljava se samo uvjetno. Ispravan je izraz misni milodar, to jest dobrovoljni dar vjernika.
Milodar je namijenjen uzdržavanju svećenika, a pokriva i poreze, doprinose i druge nužne troškove. Iznos milodara uvijek je dobrovoljan i ovisi o mogućnostima i želji da se podupre Crkva. Svećenik, naime, obavlja i mnoge druge službe za koje ne prima naknadu – ispovijed, duhovno vodstvo, vođenje župnih zajednica te administrativne i gospodarske poslove.

• Misa na pojedinačnu nakanu – vjernici daju milodar za jednu svetu misu.
• 30 gregorijanskih misa – budući da se slave dan za danom, vjernici obično daju milodar koji odgovara trideseterostrukom milodaru za jednu svetu misu.

U inicijativi gregorianka.com sudjeluju mnogi svećenici iz istočnog dijela Bjelorusije, pa vrijeme čekanja obično nije dugo. Za točne informacije najbolje nam se obratite izravno.

Praksa trideset gregorijanskih misa izrasta iz duboke vjere Božjega naroda i uvjerenja u snagu euharistije.
Njezini počeci sežu do neobičnog događaja: svetom papi Grguru Velikom ukazao se u snu pokojni redovnik moleći trideset misa slavljenih dan za danom. Nakon njihova završetka redovnik se ponovno ukazao, zahvaljujući za primljeno milosrđe i izbavljenje.
Svjedočanstva vjernika potvrđuju djelotvornost te prakse i danas. U svetištu u mjestu Białynicze visi mnogo zavjetnih darova ostavljenih u znak zahvalnosti za primljene milosti. Na primjer, jedna liječnička obitelj naručila je trideset misa „Nebeskom dvoru”, moleći da se u času smrti ne odreknu Boga. Oboje su, naime, teško oboljeli i liječnici im nisu davali nikakve izglede za život. Primili su sakrament bolesničkoga pomazanja i sakrament ispovijedi te naručili gregorijanske mise. Unatoč prognozama ozdravili su i do danas slave Boga svojim životom i radom.
Vjernici svjedoče i o unutarnjem miru glede svojih pokojnih bližnjih, koji dolazi nakon završetka trideset gregorijanskih misa.