Molitva za pokojne u Katoličkoj Crkvi

Zašto katolici mole za pokojne

Najstarije biblijsko svjedočanstvo molitve za pokojne jest izvještaj iz Druge knjige o Makabejcima (2 Mak 12,38–46, osobito r. 43–46). Nakon bitke Juda Makabejac otkrio je da su poginuli vojnici nosili sa sobom predmete posvećene idolima. Tada je skupio prilog i poslao ga u Jeruzalem da se prinese žrtva za grijeh poginulih. Nadahnuti pisac hvali taj čin jer je Juda mislio na uskrsnuće – da nije vjerovao da će mrtvi ustati, molitva za njih bila bi suvišna. Latinska predaja sažima taj odlomak rečenicom: sveta je i spasonosna misao moliti za pokojne.

Crkva je od početka preuzela tu praksu. Katekizam kaže da je Crkva putnica „od samih početaka kršćanske vjere” s velikim poštovanjem čuvala spomen pokojnih i za njih prinosila molitve, a naša molitva za njih „može im ne samo pomoći nego i učiniti djelotvornim njihov zagovor za nas” (KKC 958). Izvor te sigurnosti jest zajedništvo svetih: vjernici na zemlji, pokojni koji prolaze čišćenje i sveti u nebu tvore jednu Crkvu, jedno Kristovo Tijelo. Ljubav koja nas je za života povezivala s dragima ne prestaje u trenutku njihove smrti.

Molitva za pokojne povezana je s naukom o čišćenju nakon smrti. KKC 1032 izravno je povezuje s tekstom 2 Mak 12,46 i dodaje da Crkva za pokojne preporučuje nadasve euharistijsku žrtvu, a također milostinju, oproste i djela pokore. Što je to čišćenje, objašnjavamo u članku čistilište u nauku Crkve.

Dopušta li Biblija molitvu za pokojne?

To pitanje često postavljaju oni koji su se susreli s protestantskim pogledom na tu stvar. Protestantske zajednice ne priznaju Drugu knjigu o Makabejcima nadahnutom, pa odbacuju i dokaz koji se na njoj temelji. Katolička Crkva – kao i pravoslavne Crkve – ubraja tu knjigu u kanon Svetoga pisma (KKC 120). Osim nje Predaja u svjetlu čišćenja nakon smrti čita riječi sv. Pavla da će onaj čije djelo izgori „sam biti spašen, ali kao kroz oganj” (1 Kor 3,15) i Isusove riječi o grijehu koji neće biti oprošten „ni na ovom ni na onom svijetu” (Mt 12,32) – na taj se posljednji tekst poziva Katekizam navodeći sv. Grgura Velikoga (KKC 1031). Najjači dokaz ipak ostaje neprekinuta praksa Crkve: molitva za pokojne prisutna je u liturgiji od prvih stoljeća.

Kako možemo pomoći pokojnima – oblici molitve

1. Sveta misa

Euharistija je prvi i najdragocjeniji dar za pokojne, jer nije samo naša molba, nego žrtva samoga Krista (KKC 1371). Može se naručiti pojedinačna misa, devetnica za pokojne ili – za jednu osobu – trideset gregorijanskih misa. Sve što treba znati prije narudžbe sabrali smo u vodiču misa za pokojnika.

2. „Pokoj vječni”

To je najpoznatija molitva za pokojne, koja se moli na grobu, nakon krunice, nakon molitve prije jela i pri svakom spomenu na pokojnika:

Pokoj vječni daruj im, Gospodine,
i svjetlost vječna svijetlila im.
Počivali u miru.
Amen.

Kad molimo za jednu osobu, kažemo: „Pokoj vječni daruj mu (joj), Gospodine, i svjetlost vječna svijetlila mu (joj). Počivao (počivala) u miru. Amen.” Te riječi potječu iz latinske liturgije za pokojne (Requiem aeternam dona eis, Domine).

Predaji Crkve pripada i Psalam 130 (129) „Iz dubine vapijem tebi, Gospodine” – molitva čovjeka koji se pouzdaje da je u Gospodina milosrđe i obilno otkupljenje. Moli se u liturgiji za pokojne.

3. Krunica i Krunica Božanskom milosrđu

Krunicu se može prikazati na nakanu pokojnika u cijelosti ili po jednu deseticu, dodajući nakon svake „Pokoj vječni”. Toj su molitvi osobito bliska žalosna otajstva, koja vode kroz Isusovu muku i smrt, te slavna otajstva, koja govore o uskrsnuću.

Mnogi vjernici za pokojne mole i Krunicu Božanskom milosrđu, povezanu sa štovanjem Božjega milosrđa koje je širila sv. Faustina Kowalska. Njezinim riječima („po njegovoj bolnoj muci smiluj se nama i cijelome svijetu”) preporučujemo Bogu sve – žive i pokojne.

4. Oprosti

Oprost je otpuštenje pred Bogom vremenite kazne za grijehe kojima je krivnja već oproštena (KKC 1471). Budući da su pokojni koji prolaze čišćenje članovi istoga zajedništva svetih, možemo im pomoći dobivajući za njih oproste (KKC 1479). Oprost se može prikazati za sebe ili za pokojne, ne za drugu živu osobu. Najpoznatiji je potpuni oprost za pokojne u prvim danima studenoga – uvjete opisujemo na stranici oprost za pokojne od 1. do 8. studenoga.

5. Spomen pokojnih

Spomen pokojnih običaj je čitanja imena pokojnih u crkvi i zajedničke molitve za njih, osobito ukorijenjen u Poljskoj. Može biti jednokratan (najčešće u studenome) ili godišnji, kad se imena čitaju tijekom cijele godine.

6. Milostinja, post i prikazana patnja

Katekizam navodi milostinju i djela pokore među načinima pomoći pokojnima (KKC 1032). Na nakanu pokojnika može se, dakle, prikazati konkretna pomoć potrebitima, dan posta, trud oko njege bolesnika ili patnju koju nije moguće izbjeći. Takve „tihe” žrtve često su najosobniji izraz sjećanja.

Molitva za duše u čistilištu

Osim molitve za vlastite drage Crkva potiče na spomen svih pokojnih koji prolaze čišćenje – tradicionalno ih nazivamo dušama u čistilištu ili „dušama koje trpe u čistilištu”. Dušni dan (2. studenoga) liturgijski je spomen svih vjernih mrtvih. Za duše u čistilištu može se prikazati svaki od gore opisanih oblika: svetu misu, krunicu, oprost ili milostinju. Za to nisu potrebne posebne formule – dovoljan je „Pokoj vječni” izmoljen s mišlju na sve pokojne, osobito na one za koje nitko ne moli.

Kako moliti za konkretnu osobu

• Spominjite je imenom. Bog poznaje svakoga, ali kad pokojnika nazovemo imenom, lakše molimo srcem, a ne formulom.
• Povežite molitvu sa sjećanjem. Zahvaljujte za dobro koje ste po toj osobi primili; molite oproštenje za ono što je bilo teško – i u vašem odnosu. Molitva za pokojnika često je put pomirenja.
• Izaberite stalan ritam. Kratka molitva svake večeri, krunica o svakoj godišnjici, misa na imendan – redovitost čuva sjećanje od zaborava.
• Ne ograničavajte se na studeni. Dušni dan je važan, ali pokojnima je spomen potreban tijekom cijele godine.
• Sjetite se onih za koje nitko ne moli. Osobnoj nakani vrijedi dodati sve zaboravljene i osamljene pokojne.
• Ne tražite znakove. Crkva potiče na pouzdanje, a ne na istraživanje je li pokojnik „već u nebu”. Molimo dok ljubimo – Benedikt XVI. podsjećao je da takva molitva nikada nije beskorisna (Spe salvi 48).

Molitva i misa – zajedno

Osobna molitva i naručena misa nisu jedna drugoj suparnice. Misa je srce molitve Crkve za pokojne, a naš je svakodnevni spomen produžuje kod kuće i na grobu. Ako želite naručiti misu za dragoga pokojnika, pogledajte pregled misnih nakana koje primamo ili odmah naručite gregorijanske mise. Mise slavimo u župi Gospe od Białynicze u Białynicze, a potvrdu s datumima i satima šaljemo e-poštom.

Izvori

• Druga knjiga o Makabejcima 12,38–46.
• Katekizam Katoličke Crkve, br. 958 (zajedništvo s pokojnima): vatican.va
• Katekizam Katoličke Crkve, br. 1030–1032: vatican.va
• Katekizam Katoličke Crkve, br. 1471–1479 (oprosti): vatican.va
• Pavao VI., apostolska konstitucija Indulgentiarum doctrina (1967.): vatican.va